Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!
Danas je bio prvi Božić u životu moga malca. I bio je lijep dan, proveden sa dedom, bakama, tetkom, tečom, sestrom i bratom...
Friday, January 7, 2011
Thursday, January 6, 2011
Žensko biće
Inspiraciju za ovaj post sam dobila gledajući tv seriju "Njuorški plavci", kada detetktiv Sipovic, u prolazu, pita svoju djevojku Koni, policajku, nešto kao: "Razmišljao sam nešto, možda bi bilo dobro da se vjenčamo." A ona opali ko' iz topa: "Da, može."
Pa mi je to malo zaparalo uši. Ona je jedva dočekala da je on zaprosi pa je pristala, ne očekujući od njega ništa bolje ni više, ni da klekne, ni da isfura prsten iz nekog džepa, a bogami ni da se malo više potrudi. Njoj dovoljno.
Zar nam stvarno tako malo treba?
Zašto pristajemo na tako malo, malo kao što je usputno pitanje o jednoj od najvažnijih stvari u životu? Stvari koja ti promjeni život naglavačke, koja te odredi, koja te usmjeri, ili te poremeti, kao i sve bitne stvari u životu. Zašto dozvolimo da nas druga strana tako malo poštuje u startu zajedničkog života?
Ma bitna je suština, to svaka pametna žena zna. Nije bitna forma. Ne mora se svaki dan deklamovati, niti pokazivati, ali to postoji. Poštovanje, ljubav. Ta nije ljubav ruža, poljubac, riječ. Ljubav je mnogo dublja. A kako drugačije znati da je tu? Ako se ne pokaže, kako?
Nisam skromna, i ne očekujem od svog muškarca malo. Ali se opet zadovoljim i sa sitnicama, stalno očekujući da će me oboriti s nogu jednog dana. Da će shvatiti iako mu ne kažem.
Inače se možemo početi shvatati zdravo za gotovo, a o tome ne želim ni razmišljati.
Pa mi je to malo zaparalo uši. Ona je jedva dočekala da je on zaprosi pa je pristala, ne očekujući od njega ništa bolje ni više, ni da klekne, ni da isfura prsten iz nekog džepa, a bogami ni da se malo više potrudi. Njoj dovoljno.
Zar nam stvarno tako malo treba?
Zašto pristajemo na tako malo, malo kao što je usputno pitanje o jednoj od najvažnijih stvari u životu? Stvari koja ti promjeni život naglavačke, koja te odredi, koja te usmjeri, ili te poremeti, kao i sve bitne stvari u životu. Zašto dozvolimo da nas druga strana tako malo poštuje u startu zajedničkog života?
Ma bitna je suština, to svaka pametna žena zna. Nije bitna forma. Ne mora se svaki dan deklamovati, niti pokazivati, ali to postoji. Poštovanje, ljubav. Ta nije ljubav ruža, poljubac, riječ. Ljubav je mnogo dublja. A kako drugačije znati da je tu? Ako se ne pokaže, kako?
Nisam skromna, i ne očekujem od svog muškarca malo. Ali se opet zadovoljim i sa sitnicama, stalno očekujući da će me oboriti s nogu jednog dana. Da će shvatiti iako mu ne kažem.
Inače se možemo početi shvatati zdravo za gotovo, a o tome ne želim ni razmišljati.
Saturday, January 1, 2011
Uspavljivanje
Prekjuče smo probali 'ferberizaciju' tj. pustili smo dijete da plače i tako se uspava. Pokušali smo pratiti šemu iz knjige "Naučite dete da spava" od Nevene Lovrinčević, ali nismo uspjeli.
Ništa nismo postigli, osim što je plakao preko sat vremena, i poremetio svoj san za taj dan totalno... A to nije uspjeh. To je poraz. Odlučili smo baciti knjigu i probati da pronađemo nešto drugo što zahtjeva manje plakanja. Taj dan je zaspao oko ponoći...
A danas je bio haos. Nije htio spavati od 7 do 17, a bio je jako umoran i razdražljiv. Uspavam ga, spustim i odmah se probudi. I tako nekoliko puta. Na kraju je odspavao samo 1 sat preko dana.
Sad spava ali se budi svaki sat dok ja ne legnem kraj njega.
Nemam ideja više šta da pokušam.
Odoh se srušiti pored njega, jer sam slomljena.
Ništa nismo postigli, osim što je plakao preko sat vremena, i poremetio svoj san za taj dan totalno... A to nije uspjeh. To je poraz. Odlučili smo baciti knjigu i probati da pronađemo nešto drugo što zahtjeva manje plakanja. Taj dan je zaspao oko ponoći...
A danas je bio haos. Nije htio spavati od 7 do 17, a bio je jako umoran i razdražljiv. Uspavam ga, spustim i odmah se probudi. I tako nekoliko puta. Na kraju je odspavao samo 1 sat preko dana.
Sad spava ali se budi svaki sat dok ja ne legnem kraj njega.
Nemam ideja više šta da pokušam.
Odoh se srušiti pored njega, jer sam slomljena.
Subscribe to:
Posts (Atom)